Slatko od kivija

Kivi je voce porijeklom iz Kine, koje su misionari pocetkom XX vijeka prenijeli u Novi Zeland, a zatim se rasirio na cijeli svijet.
Energetska vrijednost 100g svjezeg, zrelog kivija iznosi 61 kcal/255kJ; od toga su 14,6% ugljeni hidrati, 1,14 % proteini i 0,5 % masti.
Kivi takodje sadrzi minerale: kalijum, kalcijum, fosfor, magnezijum, gvozdje, cink i bakar, kao i vitamine: A, C, vitamine B kompleksa tiamin, riboflavin, niacin, pantotenski kiselinu, B6, kolin, betain, E, K.
Konzumacija kivija smanjuje kolicinu triglicerida u krvi, a zbog toga sto sadrzi velike kolicine vitamina C smanjuje rizik od srcanih oboljenja. Pomaze u zarastanju rana, odrzavanju zdravlja kostiju,zuba i desni.
Zbog svog egzoticnog izgleda odlican je za dekoraciju hrane.
Kivi ima siroku primjenu u kulinarstvu, a posto je sezona ovog voca i ako su vam vec pomalo dosadile razne vocne torte i kolaci, evo jednog jednostavnog recepta za slatko od kivija:

sastojci:

1 kg kivija
1 kg secera
5 kasicica soka od limuna
1 dcl vode
1 kesica vanilin secera

priprema:

Od secera i vode skuvati gust sirup, kao za slatko. Kad je sirup skoro gotov dodati na kockice ili kolutove isjecen kivi. To kuvati na tihoj vatri, a pri kraju kuvanja dodati sok od limuna i vanilin secer.
Kada je gotovo, slatko pokriti vlaznom platnenom salvetom ( kuhinjskom krpom ) i ostaviti da odmori do narednog dana.
Presuti u tegle i cuvati na tamnom i hladnom mjestu.

Duh praznika....

Stevan Raickovic - U MOJOJ GLAVI STANUJES

U mojoj glavi stanujes: tu ti je
soba i mali balkon s kog puca
vidik na moje misli najtananije.

Ponekad slusas kako mi zakuca
srce k'o zivi leptir iz kutije.

Ja ti odskrinem vrata: niz basamake
silazis u vrt za kog niko ne zna.

Na povetarcu lebdis poput slamke
( Dok za to vreme, mozda,neoprezna stojis
na nekom rubu, ispred zamke... )

Nekad ( u mojoj glavi dok bas skaces
u morsku penu, ispod sunca, gola )

spazim te kako po kisi preskaces
barice, i sva u blatu do pola
zuris na posao s licem k'o da places.

Prolazi dan za danom i sva svota
vremena tvog se po dva puta zbira,
pa pola oko moga klupka mota.

Vidim sa tvog lica punog mira
da ne znas kako zivis dva zivota.

U mojoj glavi stanujes i dubis
crne i bele hodnike za moje misli:
kako mi bezis il' me ljubis?

Van tebe druge misli ne postoje.

Samo do spavam ti se nekud gubis......

CUTANJE JE ZLATO

Miroslav Antic - KROJ

Ukrascu tvoju senku, obuci je na sebe
i pokazivati svima.

Bices moj nacin odevanja, svega neznog i tajnog.

Pa i onda, kad dotrajes, iskrzanu i izbledelu

necu te sa sebe skidati. Na meni ces se raspasti.

Jer ti si jedini nacin da pokrijem golotinju

ove detinje duse.

I da se vise ne stidim pred biljem i

pred pticama. Na poderanim mestima

zajedno cemo plakati.

Zasivacu te vetrom. Posle cu, znam, pobrkati moju kozu s tvojom.

Ne znam da li me shvatas: to nije prozimanje.

To je umivanje tobom.

Ljubav je ciscenje nekim. Ljubav je neciji

miris, sav izatkan po nama.

Tetoviranje mastom.

Evo, silazi sumrak, i svet postaje hladniji.

Ti si moj nacin toplog. Obuci cu te na sebe

da se, ovako pokipeo, ne prehladim od

studeni svog straha i samoce.

Jos jedna prica...

Jednom davno, svi ljudski osjecaji i svi ljudski kvaliteti nasli su se na jednom skrivenom mjestu na Zemlji. Kada je Dosada zijevnula po treci put, Ludost je, uvijek tako luda, predlozila: "Hajdemo se igrati skrivaca! Ko se najbolje sakrije pobjednik je medju osjecanjima." Intriga je podigla desnu obrvu, a Radoznalost je, ne mogavsi precutati, zapitala:"Skrivaca? Kakva je to igra?" "To je jedna igra" - pocela je objasnjavati Ludost "u kojoj ja pokrijem oci i brojim do milion, dok se svi vi ne sakrijete. Kada zavrsim sa brojanjem, polazim u potragu i koga ne pronadjem, taj je pobjednik."

Entuzijazam je zaplesao, slijedilo ga je Odusevljenje. Sreca je toliko skakala da je nagovorila Sumnju i Apatiju koju nikada nista nije interesovalo. Ali, nisu se svi htjeli igrati. Istina je bila protiv skrivanja, a i zasto bi se skrivala? Ionako je uvijek, na kraju, svi pronadju. Ponos je mislio da je to glupa ideja, iako ga je zapravo mucilo to sto on nije bio taj koji se sjetio predloziti igru. Oprez nije htio rizikovati.

"Jedan...dva...tri..." pocela je brojati Ludost.

Prva se sakrila Lijenost, koja se kao i uvijek samo bacila iza prvog kamena na putu. Vjera se popela na nebo, Zavist se sakrila u sjenci Uspjeha koji se muceci popeo na vrh najviseg drveta. Velikodusnost se nikako nije mogla odluciti gdje ce se sakriti, jer joj se svako mjesto cinilo savrsenim za jednog od njenih prijatelja.

Ljepota je uskocila u kristalno cisto jezero, a Sramezljivost je provirivala kroz pukotinu drveta. Krasota je nasla svoje mjesto u letu leptira, a Sloboda u dahu vjetra. Sebicnost je pronasla skroviste, ali samo za sebe! Laz se sakrila na dno okeana ( laze, na kraju duge ), a Pozuda i Strast u krateru vulkana. Zaborav se zaboravio sakriti, ali to nije vazno.

Kada je Ludost izbrojala do kraja, Ljubav jos nije pronasla skroviste jer je sve bilo zauzeto. Ugledavsi ruzicnjak, uskocila je, prekrivsi se divnim pupoljcima.

Ludost je zapocela potragu. Prvu je pronasla Lijenost, iza najblizeg kamena. Ubrzo je zacula Vjeru kako raspravlja o teologiji sa Bogom, a Strast i Pozuda su iskocile iz kratera od straha. Slucajno se tu nasla i Zavist, i naravno Uspjeh, a Sebicnost nije trebalo ni traziti. Sama je izletjela iz svog savrsenog skrovista koje se pokazalo pcelinjom kosnicom. Od tolikog trazenja Ludost je ozednila, i tako u kristalnom jezeru pronasla Ljepotu. Sa Sumnjom joj je bilo jos lakse jer se ona nije mogla odluciti za skroviste pa je ostala da sjedi na obliznjem kamenu.

Tako je Ludost, malo po malo, pronasla gotovo sve. Talenat u zlatnom klasju zita, Tjeskobu u izgoreloj travi, Laz na kraju duge ( laze, bila je na dnu okeana ), a Zaborav je zaboravio da su se uopste icega igrali.

Samo Ljubav nije mogla nigdje pronaci. Pretrazila je svaki grm i svaki vrh planine, i kada je vec bila bijesna, ugledala je ruzicnjak. Usla je medju ruze, uhvatila suvu granu i od bijesa i iznemoglosti pocela udarati po prekrasnim pupoljcima. Odjednom se zacuo bolan krik.

Ruzino je trnje izgrebalo Ljubavi oci.

Ludost nije znala sta da uradi. Pronasla je pobjednika, osjecaj nad osjecajima, ali Ljubav je postala slijepa. Plakala je i molila Ljubav da joj oprosti i naposljetku odlucila zauvijek ostati uz Ljubav i pomagati joj.

Tako je Ljubav ispala pobjednik nad osjecajima, ali ostala slijepa, a Ludost je prati gdje god da ide.